Škola je nabavila materijal za zavjese koje treba postaviti na prozore u razredima i prostorijama u kojima ih dosad nije bilo. Ravnateljica gđa Rajna Borovčak ističe da će tako učenike zaštititi od nepotrebna izlaganja jakoj sunčevoj svjetlosti i toplini pa će time rad u razredu biti opušteniji, a ishodi učenja kvalitetniji.

Predsjednica Udruge žena u Zlataru gđa Nada Štahan istaknula je kako je njihova članica, gđa Štefica, voljna pomoći u šivanju zavjesa.

Gđa Nada Štahan, školski knjižničar gosp. Denis Vincek i kućni majstor gosp. Ivan Šaško posjetili su gđu Bajzek da bi vidjeli kako ide posao i preuzeli dovršeni dio. Marljive Štefičine ruke barataju brzo i lako materijalom i šivaćom mašinom. Na upit odakle joj ta vještina, raspliće se priča.

"Nisam šnajderica. Dedek mi je bil šnajder. Čim je prešel z mašine, ja sam ju počela tirati. Kad sam počela delati, sebi sam šivala šoseke. Bili su tak dobri pa su kolegice tražile da sašijem nešto i njima. Danas sam u mirovini i volim svakome pomoći. Zato sam jako sretna što mogu pomoći i školi", ispričala je simpatična gđa Bajzek. Rekla je kako najviše šiva navečer jer danju ima drugog posla. Vid joj je, uz pomagalo, dobar.

- A, mašina, koliko je stara?

- Odlično me služi, tatek mi ju je daroval kad sam se ženila!

Ali tu ne prestaje humanost gđe Štefice. Ona je još davne 1965. počela davati krv.

"Došla sam delati v Končar. Svi muški davali su krv. Kak sam po prirodi znatiželjna, pitala sam ak bi slobodno i ženske mogle dati krv. Tako je počelo i nakon 75 davanja stalo je prošle godine. Htela bih ja još davati, ali po zakonu se posle 65 let nemre. Sad još jedino očekujem poziv predsjednika Josipovića koji je rekel da bu me ove godine primil zbog tih mojih davanja", rekla je ponosno gđa Štefica.

Zahvalili smo joj uime svih učenika i njihovih roditelja te radnika škole na njezinoj pomoći i zaželjeli joj dobro zdravlje i vedar duh.