Terenska nastava u Zagrebu
Napokon je stigao taj 28. listopada - petak! To je bio dan kada smo mi đaci 4.a i 4.b razreda s našim učiteljicama išli prvi put u Zagreb. Taj dan nismo sjedili u školskim klupama učeći o našem lijepom glavnom gradu već smo ga posjetili.
Svi smo bili uzbuđeni i jedva smo čekali sjesti u veliki plavi autobus i krenuti. U razgovoru i druženju brzo smo stigli blizu centra grada. Pridružila nam se vrlo zanimljiva gospođa sa šestinskim kišobranom i povela nas u avanturu upoznavanja grada. Krenuli smo prema maketi grada Zagreba. Vrlo zanimljiva mi je bila kugla na kojoj je napisano „Dobro došli!“ na svim jezicima svijeta. Nakon pažljivog razgledavanja makete, krenuli smo prema Trgu bana Josipa Jelačića. Nastavak pod opširnije.
Zaustavili smo se kod Manduševca. Naša nam je voditeljica ispričala legendu o djevojci Mandi koja je stajala pokraj izvora. Prišao joj je vojnik i rekao: „Zagrabi, Mando, zagrabi…“ i tako su Zagreb i Manduševac dobili imena. Zatim smo krenuli prema velikom kipu bana Josipa Jelačića. Saznali smo zašto je okrenut leđima prema Mađarskoj, da se borio za hrvatski jezik i da je volio Hrvatsku. Malo podalje smo vidjeli sat pod kojim se ljudi na trgu najčešće sastaju.
Užurbano smo krenuli prema uspinjači koja nas je vozila na Gornji grad. Njezine su tračnice duge 66 metara, a vožnja je bila kratka i vrlo uzbudljiva.
Krenuli smo dalje prema Muzeju grada Zagreba. U njegovu dvorištu smo vidjeli automobil koji je bio uništen u zagrebačkom potresu. Dok smo hodali kroz muzej, osjećala sam se vrlo čudno – kao da sam u nekoj spilji jer je oko mene bila neka slaba svjetlost, a zidovi su podsjećali na stijene. Čuo se zvuk potresa.
Oko nas je bilo puno staklenih ormara u kojima su bili stari predmeti. Vidjeli smo Zlatnu bulu, ključeve grada, stare bicikle, modu iz prošlosti, nekadašnji frizerski salon, kip gospodina Penkale i još puno stvari koje su se nekad davno koristile.
Saznali smo da su u tom muzeju prije živjele časne klarise. One nisu smjele izlaziti van, a svoju su obitelj mogle vidjeti samo kroz pregradu. Pokapale su se u podzemlju male crkvice u sklopu samostana. Zvonili smo na pravim crkvenim zvonima.
Vidjeli smo zgrade Hrvatskog sabora, Vlade i crkvu svetog Marka. Spustili smo se prema Kamenitim vratima. Tamo je mala crkvica gdje ljudi pale svijeće i mole. Šetajući smo stigli i do zagrebačke katedrale. U nju nismo mogli ući jer se obnavlja.
Uputili smo se dalje i vidjeli kip žene s kišobranom – Marije Jurić Zagorke. Vidjeli smo i kip Nikole Tesle te nastavili prema Zrinjevcu.
Malo smo se zabavljali pokraj njegove fontane, a zatim smo krenuli prema meteorološkom stupu. Saznali smo čemu služi i što sve prikazuje. Tako je završio naš obilazak grada Zagreba – onaj poučni dio.
U veselom smo raspoloženju nastavili druženje u McDonald'su, a zatim smo krenuli kući. Jako bih željela još jednom proći istim putem sa svojim roditeljima da i oni vide i bolje upoznaju naš grad Zagreb i njegovu povijest. (Matea Mikšaj, IV.a)
Pošalji prijatelju
.png)
