Svečanom priredbom obilježen završetak nastavne godine u PŠ Martinščina
Zadnjeg nastavnog dana, u utorak, 21. lipnja, na završnoj priredbi u Područnoj školi Martinščina konačno se, nakon tri godine stanke, okupio popriličan broj roditelja, rodbine, mještana i, uvijek nam dobrodošlih, gostiju. Svečani program naše male škole započeo je u kapeli sv. Martina na misi zahvalnici koju je predvodio naš loborski župnik Tomica Božiček. Osim djece, učitelja, roditelja i ostalih članova obitelji, misi su prisustvovali i naš ravnatelj Marijan Posarić, predsjednica Gradskog vijeća Grada Zlatara gđa Danijela Findak, naš knjižničar Zvonimir Guć te učitelji matične škole Zlatar koji predaju u našoj područnoj školi. Nakon svete mise svi zajedno uputili smo se u školu gdje je učiteljica Ljiljana Mutak pozdravila sve prisutne, zahvalila roditeljima na pripremi domjenka i riječ prepustila djeci, radi kojih smo se, zapravo, svi i okupili. Program je bio isprepleten recitalom, igrokazom i pjesmama koje su na gitari i harmonici pratili učitelji martinščanske škole Ivan Bukal i Ljiljana Mutak. Nastavak pod opširnije.
Program je započeo temom Škola, na koju se nadovezala tema Obitelj i majka, koja nas je pak vodila do završne teme Sreća. „Sreća je u tome što vi imate nas, a mi vas“ - uskliknula su na samom kraju sva djeca, što je bio i moto naše priredbe. Na završetku su otpjevali pjesmu Mije Dimšić „Život nije siv“, čiji stihovi „sve je dobro dok si zdrav i dok si živ“ govore sami za sebe o tome koliko smo sretni što smo se konačno okupili.
Ravnatelj Marijan Posarić obratio se svima okupljenima i čestitao djeci na vrlo lijepom programu, naglasivši kako ga svaki put iznenade svojom izvedbom.
Nakon ravnatelja prisutnima se obratila i gđa Danijela Findak, koja je iskazala oduševljenje cijelom priredbom i zaželjela nam još puno takvih priredaba, s punom školom djece.
Uslijedio je tužan dio našega okupljanja jer su se četvrtaši kratkim prigodnim programom oprostili od svog učitelja Ivana Bukala. Bilo je, naravno, puno emocija i suza. Učitelj je zahvalio roditeljima na prekrasnoj suradnji, a djeci zaželio sreću i uspjeh u daljnjem školovanju. Prigodnim darovima koje su izradila sama djeca oprostili smo se i od dvoje učenika koji se sele na Pag.
Naše druženje nastavilo se na domjenku u prostorima škole, uz mnogo različitih kolača koje su pripremile mame i pića za koja su zaslužni bili tate. Nedostajalo nam je ovakvo druženje i jedva čekamo Božić da se svi ponovo okupimo u tolikom broju.