Izlet učenika 3.a i 3.b razreda – Veliki Tabor – Krapina
Napokon smo dočekali i taj veliki dan - prvi izlet u 3 godine! Uzbuđeni, skupili smo se u petak, 17. lipnja, pred školom već prije 7 sati ujutro (neki su bili budni već od 5 sati), iako je autobus krenuo u 7:20. Brzo smo se smjestili, veselo mašući našim roditeljima dok je sunce probijalo oblake nad školom, obećavajući lijep dan. Krenuli smo put Velikog Tabora. Kad smo mu se približili i ugledali ga, prvi put, vijugajući cestom našeg brežuljkastog Zagorja – zamuklo je veselo žvrgoljenje u autobusu i začuo se oduševljeni povik: „Veliki Tabor!“
Stigavši, prošetali smo vijugavim puteljkom do samog burga. Ptice su cvrkutale i pozdravljale naše dječje korake, a poneki je leptir raširio svoja šarena krila iznad naših glava. Došavši unutar zidina obnovljenog grada, veselo smo pozdravili našeg vodiča koji nas je dočekao. Nastavak pod opširnije.
Upoznali smo središnju kulu obnovljenog burga i saznali kako se nekada u njemu živjelo, razgledajući stalnu postavu tamošnjeg muzeja.
Najviše nas se dojmila prostorija u kojoj su bile prikazane sprave za mučenje. Nekima su oči postale velike, a čuli su se i različiti komentari, mnogi prožeti strahom i nevjericom…. Zanimljiva nam je bila i izložba o Veroniki Desinićkoj, kao i legenda koju nam je vodič ispričao…neki su se pitali je li istina da se za nevremena noću, hodnicima Velikog Tabora zaista mogu čuti jecaji nesretne Veronike?!?
Nakon razgleda svi su pohrlili u dvorsku suvenirnicu te je ubrzo zavladao duh proteklog vremena u vidu mačeva, lukova, strijela, samostrela, sjekirica, lubanja i sličnih suvenira i igračaka u dječjim rukama, a dvorište Velikog Tabora je postalo mačevalište nekih novih vitezova, ali i vitezica….
Zahvalivši vodiču, krenuli smo prema našem autobusu, ali ne bez nekoliko zajedničkih fotografije za rastanak…
Sljedeće odredište je bila Krapina gdje smo imali dogovoren objed u restoranu KTC-a, nakon kojeg smo se autobusom odvezli do parkirališta uz Nalazište pračovjeka „Hušnjakovo“. Tu nas je dočekao kip krapinskog pračovjeka čije smo postolje veselo zauzeli pozirajući za sljedeću razrednu fotografiju.
Budući da smo imali vremena do obilaska muzeja, „navalili“ smo na obližnje štandove s različitim suvenirima, kokicama, lizalicama, šećernom vunom….Brzo je došlo vrijeme za posjet Muzeju krapinskih neandertalaca. Uz stručno vodstvo razgledali smo muzej nakon gledanja filma o životu neandertalaca, koji je djecu u nekim kadrovima i pomalo uplašio. Sa zanimanjem smo razgledali postavu muzeja – od Velikog praska, stvaranja svemira i planeta, života na Zemlji pa do današnjih dana.
Laganom smo se šetnjom uputili prema rodnoj kući Ljudevita Gaja. Tamo nas je dočekala kustosica koja nam je opisala njegov životni put i djelovanje kojim je zadužio naš hrvatski narod kao jedan od velikih domoljuba i boraca perom za hrvatski jezik. Sa zanimanjem smo razgledali izloške, a najviše se dječjih glavica natiskalo pred lutkom Ljudevita Gaja u prirodnoj veličini i njegovom putnom torbom.
Uslijedila je lagana šetnja Krapinom do crkve svetog Nikole, zaštitnika grada Krapine. Nakon kratkog razgleda, zajedničke molitve zahvalnice s časnom sestrom koja nas je dočekala u crkvi, posjet smo završili pjesmom kojom smo zahvalili Svevišnjem na ovom prekrasnom danu i našem prvom izletu.
Zadnji dio izleta je bio rezerviran za igru u parku pored koncertne dvorane u Krapini. Bilo je penjanja, njihanja, vrtnje na vrtuljku, klackanja uz veselu dječju ciku.
Na povratku se orila pjesma združenih glasova trećaša – repertoar je bio raznolik – od pjesmica iz glazbenog do pjesama koje su učenici naučili za Prvu svetu pričest. U Zlatar smo stigli koju minutu nakon 19 sati. Bili smo pomalo umorni, ali i ispunjeni zadovoljstvom zbog mnogo novih sadržaja koje smo spoznali, kao i trenutaka pravog zajedništva u pjesmi, igri i smijehu. (Blanka Sviben i Valentina Lebić - Naumovski)
Pošalji prijatelju
.png)
