IN MEMORIAM – DENIS VINCEK (1972. – 2021.)

S velikom tugom i nevjericom primili smo u kasno nedjeljno poslijepodne 16. svibnja žalosnu vijest da nas je u 49. godini zauvijek napustio naš dragi kolega, školski knjižničar i novinar Denis Vincek. Dva tjedna ležao je u bolničkom krevetu i borio se protiv opaka virusa. Vjerovali smo i nadali se da će, kao i mnogi put dosad, svojom ustrajnošću, upornošću, počesto i tvrdoglavošću, dobiti i ovu, životnu bitku. Na našu veliku žalost, nije uspio u tome. Bolest je bila jača i neumoljiva.

Teško je u nekoliko rečenica sažeti sve ono što bismo mogli i trebali napisati o dragome kolegi. Denis Vincek rođen je 13. listopada 1972. u Zagrebu. Svoje djetinjstvo, prožeto mnogim dogodovštinama o kojima je često pisao, kao i većinu svoga života proveo je u zagorskom gradiću Pregradi sa svojim roditeljima - majkom Anom, profesoricom hrvatskog i ruskog jezika i nekadanjom ravnateljicom tamošnje osnovne škole, i ocem Teom, diplomiranim inženjerom rudarstva u obližnjem rudniku. Po završetku osnovne škole, u kojoj se naročito istaknuo osvajanjem prvog mjesta na državnom natjecanju iz poznavanja njemačkog jezika, upisuje i završava Obrazovni centar za jezike u Križanićevoj ulici u Zagrebu. Nakon treće godine studija medicine odlučuje se ipak za ono što je najviše volio – novinarstvo. Svoju novinarsku karijeru, nakon završena studija, počeo je u stručnom časopisu Hrvatskog radioamaterskog saveza jer se i sam godinama bavio radioamaterizmom, o čemu je objavio i knjigu.

Zapažen je njegov dugogodišnji angažman u području tehničke kulture. Do konca života bio je predsjednikom Zajednice tehničke kulture Krapinsko-zagorske županije. Za višegodišnji predani rad na razvoju i promicanju tehničke kulture dobio je Državnu nagradu Faust Vrančić za 2009. godinu. Usto, 2018. dodijeljeno mu je počasno zvanje mentor–savjetnik. Svoje novinarsko pero brusio je u Zagorskom, potom i u Večernjem listu,  njegovu regionalnom izdanju za KZŽ. Uvijek predan učenju i sklon novim izazovima odlučuje se 2009. i za studij bibliotekarstva na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, na kojemu je prije nekoliko godina upisao i doktorski studij.

Kao diplomirani knjižničar dolazi 2011. raditi u školsku knjižnicu zlatarske Osnovne škole. Spojivši svoje dvije velike ljubavi - knjižničarstvo i novinarstvo - što je uvijek s ponosom isticao, svojim je učenicima nastojao usaditi ljubav prema novinarskome izričaju. Rezultiralo je to brojnim priznanjima i nagradama na mnogim natječajima kao i smotrama Literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva na županijskoj i državnoj razini. Uz više puta nagrađivani školski list Zlatarske iskrice, s našim se đacima okušao, ništa manje uspješno, i u izradi radijskih emisija, radiodrama, kratkih filmova i ostalih multimedijskih uradaka.

Bio je čovjek nepresušne energije kojemu je slobodno vrijeme bilo gotovo nepoznat pojam. Često je radio do kasno u noć ili se budio noću kako bi navrijeme dovršio sve planirane aktivnosti, kojih je bilo mnogo. Nerijetko je i subotama dolazio u školsku knjižnicu kako bi s učenicima dovršio neki projekt. U svome je radu bio izrazito pedantan, temeljit i precizan, metodički potkovan i analitičan. Tijekom niza godina kolega Denis vodio je nekoliko projekata za poticanje čitanja, od kojih svakako valja izdvojiti nacionalni projekt Čitajmo zajedno, čitajmo naglas: zaboravljene knjige, čiji je bio jedan od utemeljitelja i višegodišnji voditelj, a u kojemu je proteklih godina sudjelovalo više tisuća učenika iz cijele Hrvatske.

Zlatarsku Osnovnu školu uveo je u program Erasmus+ te je vodio nekoliko mobilnosti učenika i učitelja u inozemstvo. Redovito se stručno usavršavao sudjelujući na brojnim seminarima i konferencijama u zemlji i inozemstvu. Jednako tako, održao je mnoštvo radionica, uživo ili online, za svoje kolege knjižničare i sve zainteresirane odgojno-obrazovne djelatnike. U eri digitalizacije nastave i tijekom nastave na daljinu usavršavao se u različitim digitalnim alatima, a svoje je znanje bio spreman nesebično podijeliti sa svima koji su to željeli. Za njegov stručni rad i aktivnost u mnogim udruženjima školskih knjižničara Hrvatska udruga školskih knjižničara dodijelila mu je 2018. godišnju Nagradu Višnja Šeta koja se dodjeljuje najboljim školskim knjižničarima.   

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da nas ni svojom smrću ne mogu obeshrabriti, rekao je nekoć nobelovac Ivo Andrić. Vincekov život bio je doista ispunjen onime što je svim srcem volio i to će nesumnjivo ostaviti neizbrisiv trag u našemu sjećanju. 

Dragi naš Denise, velika ti hvala za deset godina koje smo proveli zajedno, dijeleći i dobro i zlo. Uspomena na tebe i tvoja djela ostat će trajno u nama. Putuj u nebeske visine na krilima dobrih anđela i u zajedništvu s onima koje si najviše volio doživi nebesku slavu!

 

Prije posljednjeg ispraćaja na pregradskom groblju, u našoj je školi održana komemoracija za preminulog kolegu Denisa. O njegovu životnom i radnom putu govorio je ravnatelj Marijan Posarić. Uspomene na dragoga kolegu evocirala je predsjednica Školskog odbora Nataša Sovec. O svome kolegi po novinarskom peru govorio je zamjenik predsjednice Školskog odbora Željko Slunjski. Minutom šutnje ispred školske knjižnice zaposlenici škole odali su posljednju počast prerano preminulom knjižničaru Denisu Vinceku.