Učenici 2.a istražili su kako su se njihove bake i djedovi sa svojim roditeljima pripremali za Božić. Živjeli su vrlo teško, u brojnim obiteljima ali radosni i zadovoljni. Sjećaju se redovitih odlazaka na misu zornicu u vrlo hladna jutra iz udaljenih sela, često zametenih snijegom. Išli su stari i mladi, a zaleđeni snijeg škripao je pod nogama. U duge zimske večeri izrađivali su nakit za "kinč". Zamatali su orahe u "zlatni papir", tj. foliju od čokolade koju su skupljali tijekom godine. Bojili su češere, radili cvjetiće od krep-papira, perja i slame. Brali su bršljan i kitili "hižu". Sve je moralo biti čisto i svježe oprano, pa su ribali podove i bojili ih žutom bojom za pod, presvlačili posteljinu, prali "obloke i firunge". Velika radost bio je Badnjak kada se "hižom" širio miris topla kruha, gibanice i "prhkača", kolačića napravljenih od brašna, šećera i domaće svinjske masti ili putra. Napravili su "kinč"; borove grane ispleli su u krug i objesili na gredu u kuhinji iznad stola jer su obitelji bile velike, a mjesta vrlo malo. Okitili su ga napravljenim nakitom i jabukama "repicama". Uz pjesmu Narodil nam se kralj nebeski, otac je unosio slamu u "hižu", a djeca su na njoj ležala kao nekada mali Isus. Na stolu je tijekom blagdanâ bio stolnjak, pod kojim je bilo pšenice, graha, kukuruza i nešto novca da bi sljedeća godina bila rodna i plodna. Navečer su svi odrasli iz sela išli na polnoćku. Posebno su se radovale djevojke kojima su dečki darovali jabuku u znak prosidbe za ženidbu. Djecu su darivali jabukom, orahom ili bombonom. Na Božić su blagovali kokošju juhu s rezancima, pečenu kokoš ili puricu, mlince i ciklu. Svinjsko meso nije se smjelo jesti. Taj su dan svi bili doma, molili se i pjevali božićne pjesme. Po selu se nije išlo. Tek sutradan, na Štefanje, išlo se čestitati rođacima, kumovima i susjedima. Tako su nekada skromno i pobožno slavili rođenje Isusovo. Dio običaja prikazali smo u svom razredu. Klikni na opširnije za nekoliko fotografija. (učenici i učiteljica 2.a Ankica Krajnik)