Tamo nas je dočekao vodič i nakon kupnje ulaznica krenuli smo u razgledanje. Prolazeći muzejom upoznali smo, gledajući portrete, prijašnje vlasnike dvorca, način života obitelji Oršić, ali i spoznali način življenja ljudi u davnom 16. stoljeću. Vodič je objašnjavao djeci što je mučilo seljake tog vremena te ih ponukalo na bunu protiv zloglasnog plemića Tahija. Učenici su uz makete i slikovito pričanje vodiča upoznati s tijekom Seljačke bune te sa zadnjom, odlučujućom bitkom na stubičkom polju koja je završila porazom seljaka i okrutnim kažnjavanjem njihovih vođa. Upoznali su i vođu Ilirskog pokreta Ljudevita Gaja, vidjeli glasovir na kojemu je prvi put odsvirana današnja himna Lijepa naša domovino, susreli se s prvom operom na hrvatskom jeziku, upoznali bana Josipa Jelačića koji je ukinuo feudalni sustav… Bilo je zanimljivo i poučno.

Uslijedila je pauza za doručak iz ruksaka i kupnju suvenira. Nakon razgleda Muzeja seljačkih buna spustili smo se, praćeni kišom, do spomenika Matiji Ambrozu Gupcu, koji je izradio Antun Augustinčić u povodu 400. obljetnice Seljačke bune. Nakon objašnjavanja što taj spomenik prikazuje i uočavanja visokog, niskog i udubljenog reljefa koji smo upoznali na satu Likovne kulture, učenici su pohrlili do središnjeg lika - Matije Gupca koji je poput 6,5-metarnog diva raskrilio ruke prema nebu iznad stubičkoga kraja. Odmah nakon njega sjatili su se oko Petrice Kerempuha čiji im je lik bio zanimljiv, izrađen u prirodnoj veličini. Zatim smo se odvezli do Gupčeve lipe. Djeca su čula priču o tajnom sastajanju seljaka i njihova vođe pod tom, sad već vremenom prošupljenom lipom, koja opasana željeznim obručima i potpornjima svjedoči i odolijeva vremenskim nepogodama kao nijemi svjedok burnih vremena. Tu smo imali malo vremena za odmor, kupnju suvenira i sl.

Krenuli smo autobusom do središta Gornje Stubice u kojem je spomen-park našeg viteza Domovinskog rata - pilota Rudolfa Perešina, koji je 25. listopada 1991. preletom MIG-a 21 ondašnje  JNA u Klagenfurt probudio zanimanje i simpatije svjetske javnosti za stradanje hrvatskog naroda, rekavši: "Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na svoj narod!" Od tada se stavio na raspolaganje HV-u i Ratnom zrakoplovstvu, čiji je bio zapovjednik. Njegov je zrakoplov pogođen 2. svibnja 1995. u akciji Bljesak, a njegova je sudbina bila nepoznata do 1997. kad je neprijateljska strana izručila njegove posmrtne ostatke. Sahranjen je na Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja. Nakon slikanja pod MIG-om Rudolfa Perešina nebo se udobrovoljilo i zasjalo je sunce.

Krenuli smo prema Mariji Bistrici. Tamo nas je u svojoj medičarskoj radionici dočekao Đuro Brlečić. Govorio nam je o zavjetnim figuricama rađenim od pčelinjeg voska i parafina, o izradi licitara, njihovu značenju u životu našeg naroda i tradiciji koja se uz njih veže. Demonstrirao je djeci ukrašavanje licitara, a zatim je uslijedila i likovna radionica gdje je svako dijete dobilo crveno glazirano srčeko i trebalo ga je ukrasiti prema svom nahođenju, licitarskim bojama u malenim tuljčekima. Nastali su lijepi radovi koje će gosp. Brlečić osušiti u svojoj radionici, a učiteljice će ih donijeti u školu kao lijepu uspomenu djeci na ovaj zanimljiv susret.

Zahvalili smo našem domaćinu i krenuli prema Svetištu Majke Božje Bistričke. Tamo nas je dočekala časna sestra Klara Šipek. Ispričala nam je, kroza zanimljiva svjedočanstva, povijest kipa Crne Gospe. Djeca su pažljivo slušala, a poslije i ispričala što im se najviše svidjelo. Zahvalili smo simpatičnoj časni Klari, a zatim hodajući oko oltara iznijeli u mislima Crnoj Gospi naše molbe i zahvale, što nas čuva i što smo ovaj dan proveli ovako ispunjeno i zanimljivo. U tišini smo izišli iz Svetišta i prošetali cinktorom čitajući i gledajući na zidnim oslicima ono o čemu nam je i časna sestra govorila. Spustili smo se do crkve na otvorenom. Prošetali smo Kalvarijom, a zatim je još bilo vremena za posjet nezaobilaznim štandovima. Stiglo je vrijeme za povratak.

U Zlatar smo se vratili u 16:10 sati, pomalo umorni, ali i puni dojmova i novih saznanja. U fotogaleriju dodane su 33 fotografije.

Učiteljice 3.a i 3.b Blanka Sviben i Svjetlana Mezak