Dolaskom jeseni i skupljanjem njezinih plodova došla je draga riječ domaća u naša srca i našu Područnu školu Martinščinu, a to  je naš "kaj". Učenici su, donoseći kestene, orahe, šipak, suncokrete, tikve, jabuke, kruške, grožđe, klipove kukuruza i još mnogo toga, donosili i različite priče o tome kako su njihove bake i djedovi nekada obrađivali zemlju, uzgajali životinje i družili se. Pjevali su pjesme dok su bile "perućehe" i "lupitva". Tako su bake poslale po unucima neke ručne radove i starinske ručnike koje smo izložili u našoj školi. Učenici su vrijedno skupljali fotografije koje prikazuju stare obrte i ukrasili pano. Neki su se okušali kao mali pjesnici pa su nastale i pjesme koje smo čitali i zaključili kako je lijepo čuti riječ domaću, naš "kaj". Ovako smo obilježili Dane kajkavske riječi u našem Zlataru, kojega smo i mi dio. Narječje našega kraja njegujemo na satovima  kroz različite korelacije. Ponosni smo jer nam je "kaj vu duši i vu srcu". Klikni na opširnije za četiri fotografije. (Učenici i učiteljice PŠ Martinščine)