"Knjiga ima čudesnu moć. U njoj se pred našim očima život stvara. Iz slova iskrsavaju lica kao da su od krvi i mesa. Nestaju granice što razdvajaju stvarnost od mašte. Ta lica nas navode da istinski suosjećamo s njihovim patnjama, da se do suza smijemo njihovim šalama, da se radujemo s njima, da sanjamo... No, knjiga stvara i naš odnos prema životu, svijetu i sebi samima. Ima knjiga koje su tako snažno utisnute u naše pamćenje da ih nikada ne zaboravljamo. To su knjige našeg djetinjstva. Tko zauvijek ne nosi u srcu Andersenovu Djevojčicu sa šibicama? Tko je mogao zaboraviti na ono jadno Ružno pače? Ili onu čudesno mudru priču o Carevom novom ruhu punu dubokog smisla? Usudila bih se reći da ni jedna knjiga nije uspjela duhovno objediniti toliki broj čitalaca, na svih šest kontinenata, kao knjiga Andersenovih priča". Uzmemo li u obzir ove riječi koje je napisala spisateljica Maja Gluščević te ono što je citirano – a napisano je suhoparnim administrativnim stilom – možemo se upitati kako to knjižničar učenika može uvesti u svijet mašte, razvijajući pritom čitalačku pismenost. I ne samo to, naglasimo još jednu činjenicu.

Kada je riječ o ishodima učenja, u modernom pristupu nastavi u središtu je učenik i kompetencije koje stječe nakon uspješno odrađene nastavne epizode. Stručni suradnici knjižničari provode aktivnosti cilj kojih je da učenik postane jednog dana informacijski i medijski pismena osoba. Nećemo u ovom izvješću ulaziti u analizu je li medijska pismenost dio informacijske pismenosti ili o njoj možemo govoriti kao, također, zasebnoj pismenosti 21. stoljeća (uostalom i Proljetna škola školskih knjižničara 2015. uvodi termin Knjižnični informacijski-medijski odgoj i obrazovanje). Aktivnosti koje knjižničari provodi s učenicima tijekom kojih oni stječu informacijske i medijske kompetencije odvijaju se u pravilu u višim razredima, a jedan je od uvjeta za njihovo svladavanje čitalačko opismenjavanje, na što knjižničari stavljaju naglasak u radu s učenicima od prvog do četvrtog razreda.

Pritom se koriste mogućnostima koje školska knjižnica nudi pa se tako odgojno-obrazovni rad u njoj može razlikovati od nastave u učionici, naglasimo na ovome mjestu, po mogućnosti multimedije u radu i provedbi projektne nastave koja razbija monotoniju učenja, a djecu istodobno motivira za učenje – u ovome slučaju čitanje.

U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Zlataru (uz nacionalni projekt "Čitajmo zajedno – čitajmo naglas: zaboravljene knjige") već tri godine provodi se projekt "Čitanje ne poznaje granice / Branje ne pozna meja". Riječ je o prvom i jedinom međudržavnom projektu u kojemu sudjeluje zlatarska osnovna škola, a s partnerskom školom u Preserju pri Radomljah most su napravili školski knjižničari.

Projekt se provodi u hrvatskim i slovenskim školskim knjižnicama. U hrvatskim se školama čitaju prijevodi slovenskih autora, a u slovenskim  hrvatskih autora. Književna djela čitaju se naglas i povezuju  s Nastavnim planom i programom, dakle radi se korelacija s više nastavnih predmeta. Sudjeluju cijeli razredi, interesne skupine i nastavno osoblje. Za završni susret, koji se u pravilu organizira potkraj nastavne godine, pripremi se kraći programom kojim se prikaže djelo koje se čitalo. Projekt pored čitanja i obrade književnog djela sadrži i istraživački rad u kojem učenici istražuju povijest, kulturu i znamenitosti kraja škole partnera.

Projekt se odvija pod pokroviteljstvom Sekcije za školske knjižnice Hrvatskoga knjižničarskog društva, a podršku projektu dali su i Hrvatska udruga školskih knjižničara, Hrvatsko čitateljsko društvo te Zveza bibliotekarskih društev Slovenije, Sekcija za šolske knjižnice.

U osnovnoj školi, točnije u nižim razredima, učitelji i knjižničari veliku pozornost posvećuju čitanju i slušanju pročitanog. Da bi učenicima približili ljepotu pisane riječi i poboljšali njihove čitalačke kompetencije,  provode različite projekte, a jedan je od njih pokrenut 2013. suradnjom  OŠ Budaševo – Topolovac - Gušće i OŠ bratov Polančičev Maribor. U projektu je više od 50 škola, a čitaju se naglas (u Hrvatskoj) Slovenske narodne bajke i pripovijetke, djela Cankara, Vandota (Kekec!), T. Seliškara, D. Muck…

Učenici 4.a Osnovne škole Ante Kovačića u Zlataru s učiteljicom Ankicom Krajnik čitali su sa stručnim suradnikom knjižničarom Denisom Vincekom tijekom školske godine 2016./17. Zvjezdicu pospanku koju je napisao Frane Milčinski – Ježek. Riječ je o najpoznatijoj slovenskoj bajci za djecu koja je tek u novijoj povijesti prevedena na hrvatski jezik.

Ciljevi projekta su promicanje i poticanje čitanja naglas; promocija školske knjižnice; razvijanje svijesti o važnosti i utjecaju čitanja naglas; razvitak čitalačkih sposobnosti i vještina; razvitak svih vrsta pismenosti; promocija hrvatske dječje književnosti, jezika, povijesti i kulture; upoznavanje djela slovenske dječje književnosti, jezika, povijesti i kulture; uporaba novih medija u interpretaciji književnog djela; bogaćenje jezika i razvitak kritičkog mišljenja; kreativno i suradničko korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije; ovladavanje metodama istraživačkog rada; unaprjeđivanje vještina i sposobnosti javnog nastupa; promocija europskog identiteta.

Sve te ciljeve realizirali su učenici Osnovne škole Ante Kovačića u Zlataru sa stručnim suradnikom knjižničarom i svojom razrednom učiteljicom. Učenici 4.a pročitali su naglas djelo, raspravljali o njemu, naučili nekoliko riječi slovenskog jezika, učili o Sloveniji pretražujući internet nakon što je knjižničar u njihovu razredu održao sat o temi Rano informacijsko opismenjavanje pomoću računala – kada su učenici imali prvi put priliku sami u školi raditi nešto (učiti!) pomoću računala u informatičkoj učionici. I ne samo to. Uključeni su bili i elementi Građanskog odgoja pa su tako četvrtaši učili o toleranciji prema ljudima koji dolaze iz drugih zemalja, koji govore drugim jezikom, ali isto tako da u Hrvatskoj koja je turistička zemlja treba biti dobar domaćin prema strancima koji dolaze u posjet.

Ovaj su put, doduše, Martin Kljak, Vida Srebačić i Mihael Mijatović s knjižničarom i svojom učiteljicom išli u slovensko Preserje (jer domaćinstva se svake godine izmjenjuju) i tamo su izveli 15-minutni scensko-glazbeni prikaz Zvjezdice pospanke.

Posebnost je projekta "Čitanje ne poznaje granice / Branje ne pozna meja" što su u njega u Osnovnoj školi Ante Kovačića u Zlataru uključeni pod mentorstvom stručnog suradnika knjižničara i učenici viših razreda koji se u školskoj knjižnici okupljaju radeći multimedijske projekte pa su tako u Sloveniju ovaj put išli i osmaši Vilim Kobeščak, Lidija Kadoić i Fran Petrić koji ne samo da su medijski pratili cijeli projekt nego su u partnerskoj školi interaktivnom ppt-prezentacijom koju su sami izradili u školskoj knjižnici slovenskim prijateljima predstavili hrvatsku školu.

Na ovome mjestu valja uočiti da su ti isti učenici, koje okuplja školska knjižnica i multimedijske aktivnosti u njoj, sudjelovali u realizaciji završnice projekta "Čitajmo zajedno – čitajmo naglas: zaboravljene knjige".

I kao što su na završnici projekta "Čitajmo zajedno – čitajmo naglas: zaboravljene knjige" mnoge škole multimedijski oživjele "stare" knjige, nakana je učenika viših razreda da tijekom prvog polugodišta školske godine 2017./18. pod mentorstvom stručnog suradnika knjižničara u školskoj knjižnici snime radijsku igru o zvjezdici pospanki. Rješenje je tu: uključiti multimediju i građa na klasičnim, tradicionalnim medijima i dalje će se čitati.

U fotogaleriju dodane su 44 fotografije.

Denis Vincek, dipl. bibliotekar i dipl. novinar