Dolaskom u cerničku školu, srdačano smo se pozdravili s ljubaznim domaćinima, održali kratku tonsku probu u dvorani, presvukli se u naše narodne nošnje, a zatim prisustvovali svečanom otvorenju susreta ispred OŠ Matije Gupca u Cerniku, gdje smo, kao i svi sudionici, primili i blagoslov. Naši su nas domaćini počastili razgledanjem prekrasne cerničke crkve i samostanske knjižnice koja je registrirana kao spomenik nulte kategorije, a u njoj je pohranjeno otprilike pet tisuća knjiga. Razgledali smo i izuzetno vrijednu Biblijsko-arheološku muzejsku izložbu u samostanu koja prikazuje pisanu Riječ Božju u povijesnom razvoju s naglaskom na prisutnost Biblije među Hrvatima te arheološki dio koji pokazuje  mjesta i vrijeme Božje Objave. Obogaćeni novim spoznajama krenuli smo iz samostana put škole gdje  se održavao štokavski susret naših prijatelja. Putem su naše učenike, Martina Žućka, Doru Martinuš, Lorenu Požgaj, Anu Latin, Niku Rihtarić i Leona Jurišu, često zaustavljali – što domaćini, što gosti susreta – želeći se s njima fotografirati jer ih je privukla ljepota našeg domačega ruha. Predstavili smo cerničkoj publici našu dragu domaču rieč kratkim programom, ispreplićući snagu govorenoga kaja i onog opjevanog, nastalog na našim dječjim festivalskim susretima. Završili smo nastup riječima:

Naši su nas štokavski prijatelji nagradili gromkim pljeskom i obećanjem kako će se naše kajkavsko-štokavsko prijateljstvo i dalje njegovati i obogaćivati svakim budućim susretom. Nakon zajedničkog druženja uz dobru slavonsku kuhinju u kasnim poslijepodnevnim satima krenuli smo put našeg brežuljkastog zavičaja. Slavonska ravnica treperavo nas je pozdravljala, paljenjem prvih svjetiljki, a naša zlatarska kotlina dočekala nas je maglenim zagrljajem kasnojesenske večeri. Program u Cerniku osmislile su i realizirale gđa Josipa Hopek i Blanka Sviben.

U fotogaleriju dodano je 12 fotografija.

Blanka Sviben