Nakon ugodne petosatne vožnje, uz nekoliko usputnih zaustavljanja, stigli smo u grad. Šetnju Vukovarom počeli smo u dvorištu predivna dvorca Eltz koji je nakon temeljite obnove ponovno zasjao punim sjajem. Laganom šetnjom obalom Dunava, uz vodstvo lokalne vodičice, stigli smo do Križa na ušću Vuke u Dunav. Spomenik je to svima koji su svoj život dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. U kamen je glagoljicom uklesan poznati stih "Navik on živi ki zgine pošteno!" Nakon toga razgledali smo barokno središte grada s predivnim pročeljima zgrada.

Uslijedio je odlazak u vukovarsku bolnicu. Promatrali smo nijeme svjedoke ljudske patnje i boli, ne shvaćajući što je to pokretalo pojedince da čine takva zlodjela. Nakon odgledanog filma o stradanju grada i same bolnice razgledali smo podrumske prostorije u kojima se za ratnih dana nalazilo i po nekoliko stotina ljudi. Prolazeći pokraj starih kreveta, u kojima se danas nalaze lutke, razmišljali smo o onima koji su u njima ležali prije više od dva desetljeća.

Nakon podnevna zvona krenuli smo u Franjevački samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova.

Tamo nam je fratar prikazao petnaestminutni dokumentirani film o životu u gradu na Dunavu prije, tijekom i nakon Domovinskog rata. Po završetku filma odveo nas je u crvku sv. Filipa i Jakova, treću najdužu crkvu u Hrvatskoj, te nam je i ovdje iznio tužne činjenice vukovarskog stradanja i patnje. Svoj nadahnuti govor s obnovljena oltara te prekrasne crkve, koja je u ratu također bila razorena, završio je jasnom porukom nama mladima da nikad u životu ne činimo zlo svojemu bližnjemu. U obilasku crkve pogled nam je zastao na raspetom Kristu bez jedne ruke i noge.

U poslijepodnevnim satima obišli smo Memorijalni centar Domovinskog rata u vojarni 204. vukovarske brigade. Uz prikaz tromjesečne obrane Vukovara, časnik HV-a gosp. Batinić pokazao nam je naoružanje kojim su se koristili vukovarski branitelji, kao i ono na strani neprijatelja.

Na vanjskim prostorima izloženo je teško naoružanje, letjelice te oklopna vozila i plovila različitih namjena koja su korištena u Domovinskom ratu. U podrumskom skladištu vjerodostojno je prikazano kako su izgledali zloglasni neprijateljski logori u koje su odvođeni naši branitelji.

Iz vukovarske vojarne, praćeni kišom, krenuli smo na Ovčaru – mjesto stravičnog zločina nad ranjenim braniteljima i civilima iz vukovarske bolnice. Najprije smo obišli Spomen-dom u nekadašnjem hangaru na čijim se zidovima naizmjenično iz mraka pojavljuju slike s imenima 261 nestale osobe.

U podu hangara nalazi se spirala koja simbolizira vir u koji poniru imena žrtava. Na dnu je upaljena svijeća kao simbol Kristova svjetla i uskrsnuća. Od poda do zidova i krova sve podsjeća na krikove i jauke koji su odjekivali tim hangarom. U tišini uputili smo se i na mjesto masovne grobnice koja se nalazi nedaleko od Spomen-doma. Mjesto je to smrti 200 osoba od kojih je najstarija imala 72 godine, a najmlađoj je bilo tek 16. Dvije žrtve bile su žene, od kojih jedna trudnica. Ispred spomenika koji simbolizira golubicu mira upalili smo svijeću, a netko je spontano poveo molitvu…

Naša zadnja postaja obilaska Vukovara bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Mjesto je to najveće masovne grobnice u Europi nakon Drugoa svjetskog rata. Ispred spomenika s vječnim plamenom uime svih učenika i djelatnika naše škole zapalili smo svijeću i položili cvijeće. Potom smo izmolili Očenaš za sve koji su položili život za slobodnu Hrvatsku.

Posjetom Vukovaru okrunili smo sve aktivnosti povezane s ovim herojskim gradom koje smo u protekle četiri godine provodili s našim razrednicima: od emotivnih satova SRO-a u petom razredu, preko paljenja svijeća ispred naše župne crkve uoči Dana sjećanja. Držim da bi svaki hrvatski učenik trebao posjetiti Vukovar i na licu mjesta poslušati priče o hrabrosti vukovarskih branitelja, o bolu i patnji nemoćnih, o ljudskom dostojanstvu, ljubavi prema bližnjemu i pobjedi života. Odavanjem počasti palima u obrani Vukovara njegovu žrtvu ne prepuštamo zaboravu.

U fotogaleriju dodano je 14 fotografija.