Živjelo se vrlo teško, u velikim obiteljima, ali su se s mnogo radosti i veselja pripremali za blagdane. Sjećaju se redovitih odlazaka na misu zornicu u vrlo hladna zimska jutra iz udaljenih sela do crkve u Loboru. Velika radost bio je Badnjak kad se "hižom" širio miris toplog kruha, gibanice i "prhkača", kolačića napravljenih od brašna, šećera i domaćeg putra ili svinjske masti.

U duge zimske večeri izrađivali su nakit za "kinč". Zamatali su orahe u "zlatni papir", foliju od čokolade, koju su skupljali tijekom godine. Bojili su češere, radili cvjetiće od krep-papira, perja i slame. Pleli su lančiće od slame i papira, brali bršljan i kitili "hižu". Sve je moralo biti čisto i svježe, pa su ribali podove i bojili ih žutom bojom, presvlačila se posteljina, prali se prozori i "firungi" - zastori.

Na Badnjak su napravili "kinč". Borove grane ispleli su u krug i objesili na gredu u kuhinji iznad stola jer su obitelji bile brojne, a mjesta je bilo vrlo malo. Okitili su ga napravljenim nakitom i malim crvenim jabukama.

Uz pjesmu "Narodil nam se kralj nebeski" otac je unosio slamu u "hižu", a djeca su ležala na toj slami kao nekada mali Isus.

Na stolu je kroz cijele blagdane bio stolnjak pod kojim je bilo pšenice, kukuruza, graha i novca da bi sljedeća godina bila plodna i bogata.

Navečer su svi odrasli iz sela išli na polnoćku. Posebno se se radovale djevojke kojima su dečki darovali jabuku kao znak prosidbe za udaju.

Djeca su dobila za dar bombon, jabuku ili orah i bila su jako sretna.

Na Božić su blagovali kokošju juhu s rezancima, pečenu kokoš ili puricu, mlince i ciklu.

Svinjsko meso nije se smjelo jesti. Taj dan bili su svi doma, molili su i pjevali božićne pjesme. Po selu se nije išlo. Tek sljedeći dan, na Štefanje, išli su čestitati rođacima i susjedima.

Tako su nekada skromno i pobožno slavili rođenje Isusovo.

Vrijedne ruke naših baka i mama napravile su ukrase kojima smo okitili bor.

Hvala im!

Ostale fotografije (23) mogu se pogledati u fotogaleriji.

Učenici 2.a i učiteljica Ankica Krajnik