Tamo nas je jedna uljudna gospođa vodila kroz dvorac i ponešto rekla o svakoj sobi. Pričala nam je i o znakovima na dovratnicima koje ostavljaju tesari kao svoj potpis. Neke to nije zanimalo jer su htjeli što prije doći u sobu u kojoj je lubanja Veronike Desinićke.

Sljedeće odredište je bila Vetropack straža. To je tvornica staklene ambalaže, koja se nalazi u Humu na Sutli. Dok smo šetali tvornicom, naše male bubnjiće ometala je oooogrooomna buka. Dovikivali smo se, nadvikivali, ali ništa nije pomoglo da se bolje čujemo. Ali, unatoč svemu, uspjeli smo vidjeti kako se rade staklene boce. Male, užarene kapi padaju u stroj. Od toga se oblikuje neka boca ili staklena teglica. Na kraju posjeta domaćini su nas obradovali lijepim bilježnicama i plakatima o recikliranju stakla.

Zatim smo u Krapini posjetili rodnu kuću Ljudevita Gaja, pa crkvu sv. Nikole. Jako je lijepo uređena. Posebno su mi se svidjeli glavni oltar i velika staklena vrata na ulazu. Posjetilii smo još jednu crkvu, i to crkvu sv. Katarine. Ona je također lijepo uređena.

Sljedeće odredište bio je Franjevački samostan kroz koji nas je vodio pater Rikard. U samostanu je bilo mnogo starih stvari, kao na primjer stroj za pečenje hostija, vrijedna knjižnica sa starim zapisima i knjigama, izložba vrijednih umjetnina itd.

I tako je došlo vrijeme za polazak u Muzej  evolucije na Hušnjakovom. Tamo smo pogledali film kako je živio pračovjek. Ondje nas je jedan mladić vodio kroz muzej i pokazivao kosti praživotinja i praljudi, koje su bolesti oni imali, jesu li mogli govoriti itd.

Na kraju smo se svi zajedno igrali i kupovali suvenire za sebe i svoju obitelj. Kući smo se vratili autobusom, kako smo i putovali do svih odredišta. Svi su bili zadovoljni izletom jer smo naučili nešto novo i dobro se zabavili.

Ostale fotografije (49) mogu se pogledati u fotogaleriji.