Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba (by 8.b)
Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. Rečenica koju čujemo često. I bili su u pravu, koliko smo života uspjeli proživjeti, dani u osnovnoj školi bili su najbolji! Popraćeni smijehom, veseljem, srećom, ponekada čak i kojom suzom, razočaranjem ili možda tugom. No, sve smo prebrodili zajedno.
Bili smo jak razred, držali smo se zajedno. Barem većinu vremena, no svatko ima krizu, zar ne? Imali smo mi i svađa, prepirki, čak i nekada tučnjava, ali smo na kraju iz svega toga izvukli poruku i ponešto naučili. Uvijek je tu bilo svađa i razmirica s profesorima i osobljem, ali se uvijek našlo rješenje.
Sjećam se kada smo prvi dan došli u peti razred. Svi smo bili zbunjeni i nervozni. Samo smo pratili profesore i držali možda kojeg starog prijatelja pod ruku.
U šestom razredu smo se već poznavali, pa smo s nekim olakšanjem prilazili jedan drugome.
U sedmome razredu primili smo novu učenicu. Nama je trebalo jedno vrijeme da se priviknemo na nju, pogotovu njezinu imenu - Silba. I njoj je trebalo također da se privikne na nas i na novu okolinu. No, sve smo to nekako iskombinirali. Ljeto sedmi na osmi razred naš prijatelj Josip Gerguri pošao je za boljim životom u sunčanu Dalmaciju. Svima je u početku nedostajao njegov smisao za humor i neke izvale, no navikli smo se. I evo, osmi razred je tu, na kraju.
Nekima je žao što se rastajemo, ponajprije zbog nekih prijateljstava koja smo sklopili, a nekima pak možda zbog simpatija ili pojedninih učitelja. S druge strane, većini drago je što napušta školu, ali požalit će - kad, tad.
Sve ovo vrijeme imali smo najboljeg razrednika! Profesor Predrag Ceboci, od milja zvan Bato, vodio nas je ove četiri godine. Bio je pastir svojim ovcama, nama, 8.b razredu. Uvijek smo se mogli osloniti na njega, bio je čvrsta ruka razreda, naša podrška. Sve do polugodišta osmog razreda kada je slomio gležanj na nozi. Već pet mjeseci nema našeg vođe, nema našeg oslonca. Svima nam jako nedostaje, svi ga želimo nazad, ali, nažalost, to se neće ostvariti.
Trenutačno imamo novu razrednicu, prof. Barbaru Pečarić. Dobra je ona, ali nitko nije kao naš razrednik Bato! I, evo, na kraju, samo želimo reći jedno veliko HVALA svim profesorima, školskom osoblju, pedagoginjii i psihologinjii, ravnateljici, i svima koji su nas naučili nešto u ovoj školi, a ponajprije našem najdražem razredniku prof. Cebociju, najveće HVALA, vi ste uvijek bili tu za nas.
Pozdrav svima iz ove škole, učenicima, učiteljima, ravnateljici itd. te generacijama koje dolaze nakon nas želimo sreću. Voli vas vaš 8.b.