Topli obrok i topla riječ povezali generacije
Štefa Miškec (75) živi sama na brijegu, u zaseoku Pozaićima. Svakodnevna joj je briga prije svega da popije osam tableta ujutro, tri u podne i osam opet uvečer. Mora nahraniti i svoju jedinu kokoš jer joj je ostale netko poklao dok je bila u bolnici u Krapinskim Toplicama.
Petra preuzima od kuharice Brankice topli obrok
Bila je nepokretna, imala mali moždani udar, a boluje od Parkinsonove bolesti. Vodu si mora nositi od susjeda uzbrdo, a pomogne joj pritom i susjed Ivan. Baka Štefa svaki dan gleda televiziju. Zanima ju sve: od vijesti do "Osmoga kata" i drugo. Zaspi i probudi se u neko doba noći, a TV radi. Radost joj čine i učenici OŠ Ante Kovačića iz Zlatara koji je ne obilaze samo za blagdane nego joj dvaput na tjedan, utorkom i četvrtkom, donose kuhani obrok. Mnogo joj to znači. Voli gulaš, rižu, mljeveno meso, tjesteninu, puretinu, prisiljeno zelje. Sve joj je ukusno. Što ne pojede, spremi u frižider. I tako već treću školsku godinu. Upoznala je baka Ivana Kantocija, Valentinu Dugorepec, a od rujna joj obroke nosi sedmašica Petra Pozaić iz Društva pomlatka Crvenoga križa što u školi vodi učiteljica gđa Ankica Krajnik koja akciju od početka koordinira.
Usput Petra pomogne baki Štefi odnijeti kantu vode
Baka ima sina koji radi u dalekoj Finskoj, a kći je udana u Ladislavcu. Iako se brinu o svojoj majci, ona je ipak sama. Muž joj je umro prije deset godina i uvijek ju veseli Petrin dolazak. Vitalna Štefa ljeti se brine o svojemu vrtu, a i pomalo si nacijepa drva. Pazi da od svoje penzije najprije plati režije pa nema zaostataka.
Baka Štefa svaki utorak i četvrtak očekuje Petrin dolazak
– Pokrivam se kak je plahta duga. Sad moram s jednim okom na operaciju, pa onda s drugim. Na jedno zbog mrene niš ne vidim – kaže. Vjeruje da će ravnateljica zlatarske osnovne škole gđa Rajna Borovčak naći opet nekoga tko će ju posjećivati kad Petra završi školu. Ona će ga rado dočekati i nagraditi osmijehom. Simpatična baka Štefa Miškec tvrdi da su joj dali "najgrdejše" ime na svijetu. No, ime ne čini čovjeka. Zna to ona dobro.
Što ne pojede, baka pospremi za sutradan
Gđa ravnateljica pak ističe kako je škola u mjestu i zato da pomogne svojim osamljenim sugrađanima jer se tako učenike senzibilizira za pravilan međugeneracijski odnos.
– I kad Petra i njezini vršnjaci odu iz osnovne škole, u našoj školi naći ćemo nove učenike koji će se dalje brinuti o troje sugrađana kojima trenutačno nosimo topli kuhani obrok – obećala je gđa ravnateljica.
Denis Vincek, dipl. bibliotekar i dipl. novinar