13. KIKI – međunarodni festival dječjeg filma
Posljednjeg dana mjeseca rujna učenici 2. a i b razreda te učenici 4.b razreda u pratnji svojih učiteljica uputili su se u ranim jutarnjim satima na terensku nastavu u Mariju Bistricu. Naše prvo odredište je bio Dom kulture u Mariji Bistrici gdje se održavao 13. KIKI – međunarodni festival dječjeg filma. Krenuli smo autobusom ispred škole u 7 sati i 15 minuta. Jutro je bilo svježe, ali vedro. Uzbuđeno smo krenuli prema autobusu veselo mašući roditeljima i našem ravnatelju. Putovanje je bilo prava mala avantura jer su započeli radovi na cesti između Zlatara i Zlatar Bistrice. Ipak smo sretno i sigurno stigli do odredišta. Nakon kratke šetnje do kina u Mariji Bistrici uzbuđeno smo zauzeli svoja sjedala i iščekivali početak projekcije.
Nastavak pod opširnije.
Gđa Jasenka Borovčak, predsjednica DND Zabok, poželjela nam je dobrodošlicu na Kiki festivalu čija je svrha razvoj kulture gledanja filmova u ranoj životnoj dobi i podizanje vizualne pismenosti djece kroz edukativne filmove koji djecu potiču na razmišljanje. Zatim su se svjetla prigušila i platno je oživjelo. Gledali smo četiri animirana filma: Mama baterija (Južna Koreja), Kriš-kraš (Slovačka, Češka), Suncokret (Francuska, Rusija), Sve moje boje (Španjolska) Okov (Škotska) te jedan igrani film Xiaohui i njegove krave (Kina, SAD). Bilo je simpatično što su mali gledatelji svaki film nagradili pljeskom.
Nakon odgledanih filmova, svjetla su se upalila, a pred filmskim se platnom pojavio gospodin Nino – filmski kritičar, koji je na djeci prihvatljiv način objasnio kako nastaje animirani film te razliku između igranog i animiranog filma, a zatim su djeca imala priliku okušati se u ocjenjivanju gledanih filmova i izricanju stavova zašto im se nešto sviđa, a zašto ne. Prema broju podignutih dječjih ručica najviše su im se sviđali animirani dječji filmovi: Mama baterija i Suncokret, a slabije su ih se dojmili Kriš-kraš i Sve moje boje. Najstrašniji im je bio animirani film Okov. Dojmio ih se i igrani film Xiaohui i njegove krave u kojem su suosjećali s glavnim likom, dječakom Xiaohuiom, koji živi s djedom na farmi u jugozapadnoj Kini i kad jednog dana njegovo malo tele treba biti prodano, dječak poduzima sve da ne izgubi svojeg životinjskog prijatelja.
Puni dojmova, ali već i pomalo gladni, uputili smo se do klupica pred ulazom u crkvu na otvorenom gdje smo se okrijepili doručkom iz ruksaka. Grijani sunčevim zrakama uputili smo se do našeg drugog odredišta, Svetišta Majke Božje Bistričke. Tamo nas je dočekao velečasni Kornelije Grgić. Ukratko nas je upoznao s povijesti Svetišta i objasnio nam zbog čega je kip Majke Božje Bistričke crne boje. Zajedno smo poput pravih hodočasnika uz molitvu obišli oltar, a zatim smo se predvođeni velečasnim Kornelijem zaputili u cintor. Djeci su bile zanimljive pločice sa zahvalama, kao i slike koje prikazuju mnoga čuda koja su vjernici po zagovoru Majci Božjoj Bistričkoj doživjeli. Zahvalili smo velečasnom Korneliju poklonivši mu zbirku ovogodišnjeg Zbora malih pjesnika u Zlataru, a on je nama na rastanku poklonio sličice s likom Majke Božje Bistričke i sv. Antuna Padovanskog.
Napustivši prostor Svetišta odšetali smo opet do naših klupica i veselo pokupovali sitnice za uspomenu na obližnjem štandu. Uslijedila je šetnja Kalvarijom. Praćeni vedrim nebom i cvrkutom ptica spustili smo se do kipa Majke Božje Bistričke u crkvi na otvorenom i zajedničkom joj molitvom zahvalili na daru ovoga dana i na svemu što smo spoznali te se preporučili da nas i dalje čuva i prati u našoj svakodnevnici.
Vrijeme je brzo prošlo i morali smo krenuti prema autobusu. Ispratila su nas podnevna bistrička zvona. Oko 12 sati i 30 minuta sretno smo se vratili u Zlatar puni dojmova, novih spoznaja, ali i pomalo umornih nogu, no ne toliko da ne bismo potrčali roditeljima koji su nas dočekali. (Blanka Sviben)
Pošalji prijatelju
.png)
