Predstavnica 8.a, učenica Vjera Posarić, iduća je održala govor. Najprije je predstavila svoja sjećanja i osjećaje vezane za prvi dan škole te je istaknula da je sadašnji trenutak rastanka poput zadnje stranice omiljene knjige kada želimo zaustaviti vrijeme i zauvijek ostati u tom trenutku. U govoru se najprije zahvalila učiteljici Blanki Sviben, koja je 8.a nekada bila razredna učiteljica. Zatim se u ime svoga razreda zahvalila i brojnim drugim učiteljima i školskim djelatnicima ističući simpatične zgode s istima koje će učenicima ostati kao drage uspomene. Svi navedeni učitelji dobili su za nagradu malu bocu pelinkovca. Naposljetku se Vjera zahvalila razrednici Fruk istaknuvši da je za njih bila kao druga mama te se kao takva borila i brinula za njihove ocjene, ispravke i sve drugo što im je potrebno za uspješan završetak te ispunjavanje njihovih obaveza. Razrednici su uručeni pokloni koji su uključivali i nekoliko cvjetnih aranžmana, a nakon toga su učenici 8.a i njihova razrednica zagrljeni zajedno otpjevali poznatu pjesmu Nećemo noćas doma Zlatka Pejakovića.

Zatim se okupljenima obratio Matija Vučković, razrednik 8.b. Svim je svojim učenicima zaželio da budu radosni i sretni u daljnjem školovanju ističući kako je to najvažniji segment njihovog daljnjeg odgoja i obrazovanja. Uz to, razrednik je istaknuo da mu je ovo bilo prvo razredništvo.

 

 

Uslijedio je govor učenice Melani Miković, predstavnice 8.b. U svom govoru Melani je istaknula kako se sada kod svih učenika miješaju osjećaji sreće i tuge. Zatim se zahvalila učiteljicama Valentini Lebić-Naumovski i Ljiljani Mutak, koje su 8.b nekada bile učiteljice u razrednoj nastavi. Nakon toga je uslijedila zahvala i brojnim drugim učiteljima i drugim djelatnicima koji su stvorili nezaboravne uspomene za učenike 8.b te im omogućili divno djetinjstvo i ranu mladost. Svaki navedeni učitelj i drugi djelatnik dobio je prigodne simpatične poklone za uspomenu. Posljednja zahvala išla je razredniku Matiji Vučkoviću koji je prema Melaninim riječima bio učenicima 8.b ne samo razrednik, nego i vođa i stup te im je omogućio da se u školi osjećaju sigurno. Uz zahvalu na njegovoj dobroti učenici su mu poklonili brojne lijepe poklone među kojima se našla i prelijepa maketa glasovira. Učenici 8.b sa svojim razrednikom za kraj su otpjevali pjesmu Za dobra stara vremena Novih Fosila.

 

 

 

Nakon svega okupljenima se obratio ravnatelj Marijan Posarić. Duhovito napomenuvši kako bi mu za ovoliku količinu emocija i njima proizvedenih suza umjesto rupčića bio prikladniji ručnik, ravnatelj je od srca zahvalio osmašima na njihovom iscrpnom i duhovitom prikazu njihovog obrazovnog hoda kroz našu školu, zaželio im je da se jednom, iako u puno ozbiljnijem tonu, okupe ponovno i za pedeset godina aludirajući na nedavno okupljanje naših odavno bivših učenika. Ravnatelj je podijelio i nagrade učenicama generacije: Petri Brčić iz 8.a i Melani Miković iz 8.b. Osim njih, nagrada je uručena i Vjeri Posarić, koja nas je dva puta predstavljala na nacionalnoj razini projekta „Čitanjem do zvijezda“.  Iako dirnute i suznih očiju učenice su smogle snage pogledati još jednom u objektiv fotoaparata, dok se bilježio zasluženi svečani trenutak njihovog nagrađivanja.

 

 

 

 

 

 

Voditeljice Laura Naumovski i Marta Brlečić zaključile su program najavom su da će se svi prisutni učenici svakako vratiti – neki kao odvjetnici, neki kao liječnici, inženjeri, neki kao frizeri, a neki možda i kao učitelji – no svakako da će se vratiti, a dotada veliko hvala. Tako je završio program oproštaja, a emocije koje su cijelo vrijeme ključale, konačno su se mogle nesmetano izraziti: uslijedili su brojni zagrljaji, suze, fotografiranja i brojni drugi čini koji prate ovakve dirljive trenutke nabijene emocijama. Kao što su govornici već istaknuli, nadamo se da će naše osmaše pratiti sreća, radost i brojni uspjesi tijekom nastavka njihovog obrazovanja, odgoja i rasta. U životu naše škole svakako ostaju brojne lijepe uspomene na njih, kojima ćemo se uvijek rado vraćati. (Zvonimir Guć)