U nedjelju, 26. srpnja, 35 učenika trećih razreda naše zlatarske škole, Područne škole Martinščina i Osnovne škole Belec, otputovalo je u organizaciji Grada Zlatara na ljetnu školu plivanja u Nerezine u trajanju od 10 dana. Pratile su ih zlatarske učiteljice Valentina Lebić – Naumovski i Blanka Sviben, martinščanska učiteljica Jasminka Končić te belečka učiteljica Ana Marija Gmaz. Na put smo krenuli u 6:30, praćeni oblacima koji su obećavali kišu, a ona nas je i dočekala na Cresu nakon vožnje trajektom. Pred Nerezinama kiša se smilovala i prestala padati te smo na odredište, nošeni vjetrom, stigli oko 13 sati. Brzo smo istovarili kovčege, smjestili se u sobe, objedovali i malo se odmorili. Budući da nas je dočekao jak južni vjetar, odustali smo od odlaska na plažu zbog velikih valova te krenuli šetnicom uz more. Valovi su nas vrebali na svakom koraku pa smo se često pentrali na obližnji zidić, pokušavajući izbjeći prskave morske prste koji su se pružali do nas. Do kraja ljetovanja vrijeme je bilo lijepo i toplo, ponekad i vruće.
Nakon početnog testiranja plivačkih vještina, učitelji plivanja su podijelili učenike u skupine plivača, poluplivača i neplivača. Svakog dana se marljivo vježbalo te su do kraja ljetovanja svi proplivali, naučili roniti i skakati u morske dubine. Od prvoga dana djecu su privlačili raznobojni SUP-ovi na kojima su veslali (prvo samo plivači, a kasnije i ostali), ponton za skakanje u more i vaterpolo u plićaku. Svaki je dan bio ispunjen raznim aktivnostima i uzbuđenjima. Animatorica Marija je poput mađioničarke svakog dana iz rukava „izvlačila“ poučne radionice, različite zabavne igre, druženja. Organizirano je večernje kino. Svaka je večer započinjala šetnjom u grad, gdje su djeca mogla kupovati suvenire, počastiti se sladoledom, družiti se. Po povratku iz grada slijedile su večernje igre, natjecanja „Supertalent“, „Ljetne šiz frizure“, karaoke, a svaka je zabavna večer završavala plesom u kojem su djeca usvajala nove plesne korake. Pred kraj ljetovanja učenici su se sa svojim učiteljima okušali i u planinarenju, osvojivši Počivalice (247 m nadmorske visine) na obližnjoj Osorščici. Pješačenje je bilo izazovno po uskim kamenim stazicama, ali pogled je bio za pamćenje!
Cijeli deseterodnevni program bio je ispunjen plivanjem, zabavom i druženjem, no djeca su uz te aktivnosti usvajala i mnoge praktične vještine: pospremanje kreveta i sobe, sušenje ručnika i kupaćih kostima, održavanje osobne higijene i čistoće prostora u kojima se boravi, raspolaganje džeparcem, pomaganje u nošenju morskih rekvizita za aktivnosti na plaži, briga o čistoći plaže i prirode i sl. Uz sve navedeno, a ne manje važno, je i činjenica da su mnoga djeca prvi put boravila u nekom prostoru, daleko od doma, bez roditelja te su naučila nositi se i s tim osjećajem odvojenosti i nostalgije za onima koje najviše vole. Dakle, vrlo poželjno iskustvo, a opet kroz zabavu, učenje, ples i smijeh. Osim toga, svih 10 dana imali smo na raspolaganju i medicinsku sestru, gđu Zlaticu, koja nam je uvijek spremna, priskakala u pomoć u svim zgodama i nezgodama.
Puni dojmova, ali i sa spoznajom kako je svugdje lijepo, ali doma ipak najljepše, vratili smo se u Zlatar 5. kolovoza oko 19 sati. (Blanka Sviben)
