U subotu, 28. rujna, u sklopu 55. Dana kajkavske riječi Zlatar 2024. održan je Zbor malih pjesnika, manifestacija koja okuplja osnovnoškolske dijalektalne pjesnike iz svih kajkavskih županija Republike Hrvatske. Manifestaciju su vodile učenice naše škole Vida i Una Domitran. Na natječaj je prispjelo 290 pjesama, a Prosudbena komisija odabrala je za izvođenje i tisak u Zborniku 60 pjesama iz 45 škola. Među odabranima ponovno su se našli učenici naše škole. Tako je Ena Bingula, učenica 7. razreda, nastupila s autorskom pjesmom naziva Gizdavi čuček, a Martin Brčić, učenik 8. razreda, recitirao je svoju pjesmu Škornji. Učenike su pripremale učiteljice hrvatskog jezika Veronika Podobnik i Petra Kolar. Ena i Martin nastupili su i u nedjelju na 53. festivalu dječje kajkavske popevke. (Petra Kolar)

Klikni na opširnije za pjesme i nekoliko fotografija. 

 

 

Gizdavi čuček

 

V dvorišču jen gizdavi

čuček glavnu reč vodi

ni kokotu ni gusaku

to baš ne godi.

 

Perje mu bele ko prvi sneg.

Hodi napuhnute

ko da je njegov celi svet.

 

Na noga mu gače scofane,

a na glave jedva da se

vidi kresta, al on je

gizdav i drugi nemaju mesta.

 

Guskama namigava,

puricama pogled pruži,

s kokicama on se druži,

zavide mu si selski muži.

 

 

Škornji

 

Pravi domaći zagorski škornji

sega v životu do zdaj su prešli.

Prešli su brege, prešli su grabe,

kuruzu su brali, lovili žabe…

 

Zglancani bili il v blatu do sar

zagorcu sakom božji su dar.

Da nema škornjov, gdo potoke bi gacal,

po dežđu hodil i po mlake tracal?

 

A dedeki naši, škornjovi pajdaši,

veliju da v škornjami koreni su naši.

Na njivu da ideš, škornje moraš zeti.

Šunku nemre shranit gdo škornje ne zna deti.

 

I kaj da velim?

Se mi sad zgledi

da jen bi spomenik škornji trebali.