2009-06-17 00:00:00

Osmaši se opraštaju...

Kad bi bilo…

 

Još malo i gotova je još jedna godina mučenja u ovoj školi. Započet ćemo novi period u životu i upoznati nove prijatelje. Kao i svake godine biraju se učenici generacije. Prije nekoliko tjedana ispunjavali smo anketu o učenicima našeg razreda. Pitanja su bila poprilično „šašava“. Učenik generacije bi po našoj procjeni trebao biti marljiv, pošten, iskren, dobar prijatelj i zafrkant te imati kulturu i znanje...

Tijekom posljednjih tjedana uvježbavamo svoj završni ples, iako nam baš i ne uspijeva. Priprema je jako naporna. Plešemo u parovima, pa dječacima često stradavaju prsti na nogama.

Započele su pripreme i za svečanu oproštajnu zabavu. Svaki razred bira svog predstavnika koji će voditi govor. U našem razredu predstavnica je Ana, koja je prirodno „vudrena“ darom izražajnog čitanja. Govor će biti u znak zahvale profesorima za sve kolce i špotance te dobre namjere. Nakon govora slijedi taj dugo iščekivani „veličanstveni“ ples. Cure će se make-upati po toaletima, a dječaci će se mirisati i gelirati, kako bi svi izgledali što ljepše i bolje.

Nakon plesa ćemo raski pokloniti dar , koji smo joj mukotrpno birali. Taj dar je znak naše zahvale za svu podršku, velikodušnost i razumijevanje svih ovih godina.

Nadamo se da će svi biti preplavljeni emocijama i tužni zbog rastanka.

Zatim ćemo omastiti brk na zakusci i zasladiti se tortom i kolačima. Poslije toga večer ćemo provesti plešući, svirajući, glupirajući se te zafrkancijom. Najteže će nam zasigurno pasti rastanak i kraj.

 

Katarina Jurki i Štefica Posarić, 8.a

 

 

 


Osnovna škola Ante Kovačića Zlatar