Djelatnice Crvenog križa su nas poučile kako možemo zaustaviti krvarenje, pomoći u lakšim ozljedama, kako previti rane na rukama, koljenu, glavi… Zavoji su se preselili iz ruku djelatnica Crvenog križa u dječje. Bilo je i smijeha i nespretnosti, ali i puno truda kako bi se pomoglo „ozlijeđenom“ prijatelju.

Uslijedio je susret s Policijom. Dočekali su nas policajac i policajka s kojima smo ponovili sva važna prometna pravila i prometne znakove kojih se moramo pridržavati kao sudionici u prometu. Za taj dio smo se pripremili još u našim učionicama s učiteljicama. Bilo je zanimljivo poslušati različite zvukove policijske sirene, a najviše nam se svidjela sirena za tjeranje pasa i mačaka.

Na sljedećoj postaji su nas dočekali članovi DVD-a Konjščina uz vatrogasni kamion. Upoznali smo kompletnu opremu: za izvlačenje ozlijeđenih u prometnim nesrećama (škare za rezanje lima, kliješta, hidrauličku napravu za rastezanje spljoštenog automobilskog lima), termo-kameru, različite vrste šmrkova, a isprobali smo, uz pomoć vatrogasaca i vodene šmrkove. Mlaz je prštao na sve strane!

Napokon je stigao i najiščekivaniji trenutak cijele terenske nastave – vožnja autićima pravim prometnim poligonom! Navukli smo reflektirajuće prsluke, zaštitili glave zaštitnim kacigama i nestrpljivo čekali na red za vožnju. Neki su od nas  glumili klokane skačući preko prometnice, a neki su glumili pješake na pješačkom prijelazu, prateći svjetla semafora. Cilj  tih aktivnosti je bila  prilika svim sudionicima na prometnom poligonu, naučiti se nositi sa svim mogućim situacijama  u prometnom svijetu – kako u ulozi pješaka, tako i u ulozi malih vozača, ali i u koži divljači koja se često nađe na prometnicama. Nije bilo lako sve uskladiti i ući u vozačke cipele, ali je bilo zanimljivo i uzbudljivo!

Baš kad smo trebali dovršiti fotografiranje i malo se poigrati, počele su padati debele kapi kiše. Cijelo je igralište pošarenilo od naših kišobrana i kabanica. Žurno smo završili fotografiranje i potražili utočište u našem autobusu koji nas je čekao pred OŠ Konjščina. Putem nas je pratila kiša, ali to nas nije omelo u uzbuđenom prepričavanju svega što smo tog dana doživjeli. Pred zlatarsku smo školu stigli oko podneva. Puni novih spoznaja i iskustava o ponašanju u prometu, sretno smo u pratnji roditelja pošli svojim kućama, radujući se spoznaji kako smo proširili svoje znanje i vještine u sigurnijem kretanju na putu od kuće do škole. (Blanka Sviben)