U kazalištu su nam se pridružila i djeca iz drugih škola. Tek što smo se smjestili u udobna sjedala, ugasila su se svjetla , a zatim je počela lutkarska predstava Crvenkapica. Djeca su se brzo uživjela u taj maštoviti, modernizirani prikaz poznate priče braće Grimm koju su obrađivali i u sklopu lektire. Pjevali su zajedno s glumcima i aktivno sudjelovali u predstavi. Po završetku predstave, uputili smo se autobusom do Zoološkog vrta Maksimir.

Ulaskom u Maksimir, dobrodošlicu su nam pripremile rascvjetane lipe čiji je opojni miris u trenu omamio naša osjetila. Praćeni tom mirisnom dobrodošlicom krenuli smo do Edukacijskog centra gdje smo slušali i učili o velikoj skupini životinjskog svijeta – kralježnjacima.  Naučili smo mnogo o životu kralježnjaka - zašto neki imaju rogove, zašto sova stalno okreće glavu i što to znači periferni vid, zašto šišmiši ispuštaju čudne zvukove i što je to eho-lokacija, tko su to sisavci, što deva nosi u grbi/grbama, zašto slon ima velike uši, o zaštićenim životinjskim vrstama i razlozima zašto ih zakon štiti i još puno toga. Tijekom edukativne radionice, učenici su mogli opipati devinu dlaku, rog antilope i jelena lopatara, zaključiti prema perju – zašto neke ptice lete, a neke ne; opipati presvučenu zmijsku kožu, ali najviše uzbuđenja je izazvala mogućnost dodirivanja zmije koja se zove Krešo i neotrovnica je. Prilikom tog neobičnog susreta djeca su se pridržavala svih pravila na koja ih je upozorila voditeljica radionice. Krešo se ovio oko njene ruke i strpljivo s voditeljicom radionice obilazio učenike. Neki su ga željeli dodirnuti, a neki ne, što je u redu, jer poštujemo različitosti. 

Zahvalili smo predavačici, a zatim smo krenuli u obilazak tog čarobnog životinjskog svijeta. Najviše uzbuđenja su izazvale tarantule u Traperskoj kolibi – bilo je vriskanja: od straha do čistog uzbuđenja! Djeca su se radovala svakoj novoj životinji koju su vidjela, a najviše im je radosti donio neposredni kontakt i hranjenje kozica. Srećom, nije bilo ružičaste svinjice koja voli grickati prstiće (kako piše na ulazu)! Pred kraj razgleda i druženja sa životinjama, uslijedilo je malo osvježenje sladoledom i gledanje morskih lavova za vrijeme hranjenja. Završivši razgled Zoološkog vrta, uslijedilo je zajedničko slikanje uz maksimirsko jezero u kojem su plivale barske kornjače.

 Veselo, ali i oprezno u prelasku prometnice, krenuli smo prema autobusu i našem posljednjem odredištu – Bundeku. Tamo smo proveli ostatak slobodnog vremena u razgledu jezera, igri, klackanju, penjanju, provlačenju, istraživanju – s puno druženja, smijeha i zabave. Na kraju smo sve začinili još jednim sladoledom!

Približilo se vrijeme povratka. Zahvalili smo našoj voditeljici Ivani na svim lijepim trenutcima koje je s nama podijelila, poželjevši joj još puno takvih. Nevjerojatna je činjenica da smo voditeljici Ivani mi bili prva grupa na početku njenog turističkog staža! Već pomalo umorni, ali zadovoljni i ispunjeni svime što smo doživjeli i spoznali,  smjestili smo se u autobus. Uz pjesmu i veselo žvrgoljenje vratili smo se našim mamama i tatama pred zlatarsku školu u ranim večernjim satima. (Blanka Sviben)