Uslijedila je kratka šetnja do našeg autobusa, a zatim smo krenuli prema Trsatu – Svetištu Majke Božje Trsatske. Krajolik se postepeno mijenjao – iz gorskog u primorski, a kad smo prvi puta ugledali more, nastalo je pravo oduševljenje uz istovremeni dječji usklik: „More!“ Po dolasku na Trsat, uslijedila je kratka pauza obogaćena ukusnim zalogajima iz ruksaka uz pokoju fotografiju, a nakon toga smo krenuli hodočasničkim putem. U sjenovitom trsatskom dvorištu , dočekali su nas kipovi najpoznatijih trsatskih hodočasnika - svetog pape Ivana Pavla II., a nedaleko od njega i kip svete Majke Tereze. Tiho smo ušli u svetište, praćeni zvucima gitare i zborom mladih pjevača, obišli smo oltar te u molitvama Majci Trsatskoj prikazali sve naše životne potrebe i zahvalnost. Upoznali smo prostor oko svetišta nad kojim su se nadvile stare Trsatske gradine. Obližnji štand sa suvenirima zainteresirao je sve. Svatko je odabrao neku sitnicu za sebe i svoje najbliže. Pozdravili smo se s Gospom od Trsata i krenuli u autobus.

Naše sljedeće odredište je bio Novi Vinodolski – grad u kojem je 1288. godine donesen Vinodolski zakonik pisan glagoljicom na hrvatskom jeziku u čakavskom dijalektu. Uslijedila je kratka šetnja, a zatim ručak u restoranu, nakon kojeg je slijedilo kupanje kojem su se učenici najviše radovali. Uz puno smijeha, prskanja i cike brzo je prošlo vrijeme zabave u moru i na sunčanoj plaži. Kupaće smo kostime zamijenili suhom odjećom i završili naše cjelodnevno putovanje sladoledima u obližnjoj slastičarnici.

U ranim večernjim satima, krenuli smo put Zlatara – umorni, ali zadovoljni jer smo puno toga naučili, no i ostvarili lijepe trenutke u zajedničkom druženju i igri. Mahnuli smo moru s kojim se i sunce opraštalo na kraju dana, obećavši kako ćemo ga uskoro opet posjetiti pod praznicima. Pospani, ali puni dojmova stigli smo kući oko 22 sata. (Blanka Sviben, Valentina Lebić – Naumovski)