U subotu, 7. travnja, okupilo se pred Osnovnom školom Ante Kovačića u Zlataru 27 bivših učenika 8.a razreda koji su u lipnju 1968. završili svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Otad je prošlo već punih 50 godina. Umjesto bezbrižnih petnaestogodišnjaka sreli su se sada ozbiljni ljudi u zrelim godinama. Prvi susret pred školom bio je pomalo zbunjujući. Mnogi od prisutnih nisu se mogli međusobno prepoznati jer se neki nisu vidjeli već više od 50 godina. Svi su se čudili i govorili: "Pa kako smo se to mogli tako izmijeniti?" Pred lijepom i obnovljenom zgradom škole generaciju rođenu 1953. dočekao je ravnatelj Marijan Posarić. Ravnatelj Osnovne škole Ante Kovačića bio je 1967./68. godine Milan Ružić, razrednik 8.a razreda Kazimir Sviben, a učiteljice su bile Marija Sviben i Lidija Korboni. Slijedilo je zajedničko fotografiranje pred školskom zgradom koje je izvela profesionalno Mirica Carek Ištok. Ravnatelj je pozvao bivše đake u školu i učionicu njemačkog jezika gdje su se oni kao nekada smjestili u školske klupe. Generacija učenika rođenih 1953. bila je zadnja koja je u Zlataru učila ruski jezik. Prema riječima ravnatelja Posarića, škola je onda brojila 698 učenika, a danas samo 345. Nekadašnji osmaši uputili su se u učionicu u kojoj su boravili u prvom razredu. Svi su se prisjetili prvih dana provedenih u toj prostoriji, slika abecede koje su visjele po zidovima, učiteljičine igre upoznavanja… Sjećanja su sama od sebe navirala. Znali su svi gdje su i kraj koga sjedili u klupi. Puni emocija napustili su nekadašnji osmaši školu. Popodne su krenuli na večeru i zajedničko druženje u obližnji OPG u Zlataru koji vodi također nekadašnji osmaš Josip Posarić. Do kasnih noćnih sati pričalo se o ondašnjim bezbrižnim školskim danima, o profesorima koji su većinom preminuli, o petero prerano umrlih učenika toga razreda. Sjetili su se mnogih nepodopština, razgledale su se obiteljske fotografije, pričalo se o poslu, djeci i unucima. Razmjenjivali su se telefonski brojevi i adrese, ugovarali novi susreti. U razgovoru se ustanovilo da su svi završili srednju školu, neki i više škole, a mnogi i fakultete. Među njima ima mnogo obrtnika, poslovođa, dobrih trgovaca, poduzetnika, ekonomista, farmaceuta, tekstilnih i građevinskih inženjera, profesora, inženjera prometa, tehničara, medicinskih sestara, optičara, vozača i vrijednih radnika. Neki razredni kolege branili su ognjišta u Domovinskom ratu. Svi su postali dobri i odgovorni ljudi. Prepuni dojmova vratili su se osmaši kasno u noć svojim kućama i obiteljima sa željom da se prijateljstva ne ugase, a susreti ponove. Klikni na opširnije za više fotografija. (Jelena Pečarić)