Terenska nastava trećih razreda
Muzej krapinskih neandertalaca i dvorac Veliki Tabor bili su učenicima trećih razreda Matične škole odredišta u sklopu terenske nastave prošlog petka, 19. travnja. Nakon minimalnog kašnjenja autobusa učenici su se uputili prema svojoj prvoj destinaciji – poznatom muzeju koji prikazuje život praljudi na području Krapine. Dočekani od strane vodiča najprije su pogledali kratak film u kojem je prikazan tipičan život krapinskih neandertalaca: lov, borba s divljim zvijerima, izrađivanje oruđa i oružja, priprema hrane, kopanje rudnika u potrazi za dragocjenim sirovinama, briga za bolesne, pogreb i nomadska lutanja. Zatim su se učenici podijelili u dvije grupe i krenuli u istraživanje muzeja. Od vodiča su najprije doznali o velikom prasku, zatim su prolazili kroz razna geološka razdoblja Zemlje uočavajući brojna zanimljiva stvorenja koja su ih obilježila.
Nastavak pod opširnije.
Tako su vidjeli i dinosaure: dimetrodona i T. rexa. Kostur ženskog mladunčeta T. rexa bio je posebno izložen – visok oko 3 metra, a težak nekoliko tona. Učenici su saznali da odrasle jedinke mogu biti duge i do 12 metara te težiti i do 12 tona. Dobivši informaciju o evoluciji te gledajući razna stvorenja koja su im prethodila, učenici su se konačno susreli s neandertalcima. Proučavajući rezultate istraživanja Dragutina Gorjanovića-Krambergera primijetili su neke od detalja koji razlikuju neandertalce od današnjih homo sapiensa: široki nos, koso čelo, duža ključna kost i dr. Ono što neandertalce razlikuje od životinja bila je briga bolesne. Učenici su od neandertalaca svakako mogli učiti iz njihove organizacije društva, gdje je svaki član bio dužan doprinositi društvu te društvo ne bi opstalo bez zajedničkog truda svih njegovih članova. Učenici su usvojili informaciju i da su neandertalci bili prvi ljudi koji su vjerovali u neku vrstu zagrobnog života te prvi koji su štovali određena božanstva, odnosno natprirodne sile.
Napustivši Krapinu učenici su u pratnji svojih učiteljica, Ankice Krajnik i Marine Sviben te knjižničara Zvonimira Guća krenuli dalje prema Velikom Taboru. Nakon dugog putovanja po brojnim serpentinama i neugodnim zavojima konačno su stigli pred veliki dvorac te krenuli u obilazak krećući se utvrdom palas, peterokutnom, središnjom i najstarijom utvrdom u dvorcu. Obilazeći zdanje saznali su brojne zanimljive informacije, pr. naučili su razlikovati hladno i vatreno oružje, uočili su da su na dvorcu radili češki majstori te da su zato u njega ugrađeni češki prozori, konačno su dobili informaciju o tome da je križnica na mačevima služila zaštiti da drugi mač ne sklizne po oštrici i posiječe čovjeka za vrijeme borbe, dok je glavica služila tome da mač ne isklizne iz ruke. Učenici su saznali da je Veliki Tabor najprije pripadao plemićkoj obitelji Celjski, a potom obitelji Ratkaj. Upoznali su se i s tragičnom legendom o Veroniki Desinić. Svoj obilazak dvorca zaključili su u posebnoj prostoriji, gdje su bile izložene nekadašnje sprave za mučenje.
Nakon Velikog Tabora učenici su se zaputili natrag prema Zlataru, a bogatu i poticajnu terensku nastavu zaključili su pjevanjem pjesama, koje su s približavanjem domu postajale sve glasnije. (Zvonimir Guć)
Pošalji prijatelju
.png)
