Nakon Ivanine kuće bajke učenici su se susreli s vodičkom, gospođom Sabinom, koja ih je provela kroz Stari grad Ogulin (Frankopanski kaštel) i predstavila im brojne zanimljive informacije. Tako su vidjeli utvrdu Barnardina Frankopana – današnji Zavičajni muzej Ogulin, labirint koji simbolizira labirint špilja od 17 km pod gradom Ogulinom, Đulin ponor te brojne druge zanimljive lokalitete u Ogulinu. Saznali su da ime grada vjerojatno potječe od latinskih riječi „ob gula“, što bi značilo ždrijelo ili ponor, a odnosilo bi se očigledno na Đulin ponor, u koji rijeka Dobra utječe i postaje ponornica. Učenicima je predstavljena legenda o djevojci Đuli, koja se unatoč skorašnjem dogovorenom braku zaljubljuje u vojnika Milana, a nakon što on pogiba boreći se kod Tounja, nesretna djevojka si oduzima život skačući u, po njoj prozvani, Đulin ponor. Osim te legende, učenici su čuli i legendu o sukobu diva Kleka i slavenskog božanstva Volosa, gdje je potonji uspio uhvatiti diva dok je ovaj bio na podu i skameniti ga, a ovaj se prije skamenjenja zakleo da će se jednoga dana probuditi i osvetiti. Od skamenjenog diva ostala je danas omiljena planina za planinare i alpiniste, a na njoj su po vjerovanju starih za olujnih noći vještice u kolu plesale vještičje plesove nastojeći probuditi uspavanog diva. Na pitanje učenika možemo li se spustiti do rijeke Dobre, gospođa Sabina je rekla kako to nije moguće običnim izletnicima, nego samo istraživačima te da ne bi bilo dobro otići tamo pa probuditi životinjice kojima treba mrak i mir, kao što su šišmiš, čovječja ribica te ovdašnji endem ogulinska špiljska spužvica.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Učenici su posjetili i Župnu crkvu sv. Križa Ogulin. Tamo su usvojili brojne zanimljive informacije: npr., naučili su kako po glavnom oltaru prepoznati kome je pojedina crkva posvećena, što su i kako izgledaju orgulje, kako izgledaju stare propovijedanice, kako je izgledala krstionica u kojoj je krštena Ivana Brlić-Mažuranić i dr. Naučili su i kritički procjenjivati crkvene vitraje, gdje su vitraji s manje željeznih prečki i jarkijih boja noviji od onih bljeđih s više željeznih prečki. U crkvi su saznali i da je Ivana Brlić-Mažuranić krštena kao Ivana Emilija Henrijeta Kornelija, da je nakon udaje poslala 800 pisama preko kojih je komunicirala sa svojom majkom te brojne druge zanimljive informacije. Od vodičke su dobili preporuku za posjet Schmidtovom jezeru u nekoj drugoj prilici.

 

 

 

 

Nakon toga učenici su krenuli na ručak, gdje ih je na vrlo simpatičan i kreativan način dočekao gospodin Miro Turković i objasnio im pravila ponašanja za ručkom. Nakon ručka u suradnji sa svojom pomoćnicom koja se maskirala u vješticu, gospodin Turković organizirao je svojevrsnu školu letenja na metli. Učenici i njihovi mentori stavljali bi metlu među noge te imitirali letenje na njoj uz vriskove podrške ostalih vršnjaka. Svatko tko bi uspješno obavio let, bio bi nagrađen vozačkom dozvolom koja omogućuje letenje na metli. Zatim su učenici dobrovoljci u desetak minuta priredili i kratak kostimirani igrokaz u kojem su prikazali bajku Jagor. Učenici su svoj posjet Ogulinu i okolici zaključili posjetom poznatom akumulacijskom jezeru Sabljaci. Nakon zajedničke fotografije opustili su se u igri i zabavi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon Ogulina uputili su se u Karlovac, u poznati akvarij Aquatika. Tu ih je dočekao jedan nov i nepoznat vodeni svijet uglavnom iz kopnenih voda u Hrvatskoj. Učenici su se spuštali stepenicama po raznim odjeljenjima – od riba iz rijeka pa do riba iz voda stajaćica. Riblje vrste su bile uistinu brojne pa su vidjeli mnogo najrazličitijih riba: zubatca, brancin, oradu, kalifornijsku i različite druge pastrve, soma, štuku i dr. U tematski jako lijepo uređenom zbiru akvarija učenici su mogli i mnogo toga naučiti o ribama: pr., saznali su da štuka hvata plijen brzo se zalijećući prema njemu, da som živi oko stotinu godina, da je morska pastrva vrlo agresivna riba pa zato i živi sama u akvariju te brojne druge informacije. Kako su se spuštali stepenicama, ribe su u pravilu postajale sve veće i veće, a time i impresivnije za učenike. Najimpresivnija riba bila je jesetra. Ona je izazivala brojne zadivljene uzdahe učenika te je i najčešće bila meta fotografiranja, iako je definitivno ne bi bilo ugodno sresti u rijeci.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Bogat te novim informacijama ispunjen dan došao je svome kraju te su učenici zajedno s mentorima ušli u autobus i krenuli kući. Uz veselo raspoloženje, poneki vic i pjesmu učenici su putovali prema Zlataru te su stigli u ranim večernjim satima. (Zvonimir Guć)